Gotovo da nije ni okusila večeru. Stalno je pogledavala na sat. Luka joj je rekao da će navratiti oko devet. Sada je tek sedam. Pospremila je stol. Mama je oprala suđe, a ona ga je osušila. Baka je s Markom gledala crtane filmove. Djed je isto bio nekako neobično tih. Čak im je velikodušno prepustio daljinski upravljač. Izašla je u stražnje dvorište u namjeri da dočeka Luku. Već je sjedio na klupici. Bio je odjeven isto kao i prvi dan kad ga je susrela – isprane traperice, bijela majica i visoke crvene Starke.
"Kad si došao?" upitala ga je oslonivši se na vrata prekriženih ruku.
"Maloprije."
Nogom je prevrtao kamenčiće na podu. Isto kao i prvi dan. Ustao je i stavio ruke u džepove.
"Ne volim rastanke. Čak ni privremene", rekao je.
Pričaj mi o tome!
"Jesi siguran da će biti... samo privremen?"
Položio joj je ruke na ramena i pogledao je lagano se osmjehnuvši. Tako tipično za Luku.
"A ti?"
"Da."
"Još nas čeka ono zajedničko putovanje. A prije toga moramo prijeći Parenzanom od Grožnjana do Motovuna. Naravno, ako u međuvremenu ne zaboraviš voziti bicikl", pokušao ju je nasmijati.
"Bilo mi je super s tobom, znaš?" zagrlila ga je i udahnula onaj tako poznati miris.
"Vidjet ćemo se za par mjeseci. A do tada... imamo Messanger, Wattsup, Viber..."
"Ali to nije isto!"
"Tina", lagano ju je odmaknuo, "govoriš mi u majicu tako da te ništa nisam čuo."
"Sigurno ćeš doći?"
"Bit će produženi vikend. Provjerio sam. Naravno da hoću."
Uzeo je s klupice paketić umotan sjajnim crvenim papirom. Poput njezine kose.
"Za tebe."
Odmotala ga je i ugledala majicu s natpisom: Forget princess. I want to be an astrophysicist. I četiri planeta: Mars, Saturn, Venera i Jupiter.
"Ajmeee, ovo je predobro. Hvala ti!"
Odmaknuo je jednu njezinu kovrču, rukama joj obujmio lice i poljubio je.
Uvijek isto. Uvijek drugačije od drugih.
"Moram još spremiti svoje stvari. Krećemo sutra ujutro."
Ništa nije rekla.
"Čujemo se i vidimo. Budi dobra", namignuo joj je.
Sjedila je na klupici i gledala ga kako se udaljava.
***
"Ništa ti ne može popraviti raspoloženje kao noćno nebo."
Djed je sjeo pored nje, kasnije te večeri. Gledala je u naslovnu fotografiju na svom mobitelu – Luka i ona smiješe se u kameru. Sjeća se tog dana. Sjedila je pored njega, a on ju je zagrlio i sačuvao trenutak u zajedničkom selfieju.
"Misliš?" upitala ga je.
"Ne mislim. Siguran sam. Govorim iz iskustva", nasmiješio se i pružio joj ruku: "Hoćemo li, mlada damo?"
Promatrala je nebo posuto zvijezdama. Uistinu je predivno. Imala je osjećaj kao da u takvom prostranstvu ne mogu postojati nikakvi problemi.
"Dakle..." započeo je djed.
"Što ti je to u rukama?" upitala ga je.
"A to. Električna cigareta! Irena mi ju je kupila. Sada mogu pušiti i u kući, he, he. Dakle..." povukao je dim, "ispričaj mi sve što znaš o Uranu. Vidim da mi nestaju knjige s police. Dobro je to, dobro", mrmljao je. "Slušam... "
"Uran, on je... " započela je.
"Uran je", ispravio ju je djed.
Pogledala ga je. Oči su mu bile zatvorene.
"Uran je najhladniji planet Sunčevog sustava", odlučno je započela svoje izlaganje. "Temperatura iznosi -224 stupnja Celzijevih. Dan traje otprilike 17 sati. Kao i Saturn, i Uran ima prstenove, ali oni su manje vidljivi i tamni. Vrlo su uski i prostiru se na udaljenosti od svega nekoliko kilometara. Njegova je atmosfera plave boje, kao i Zemljina, uostalom. Do sada je otkriveno 27 Uranovih satelita. Mali su i njihova zajednička masa manja je od mase polovice Tritona, najvećeg Neptunovog mjeseca. Najveći se zove Titanija. Iako mnoge planete Sunčevog sustava možemo vidjeti golim okom, Uran je otkriven tek nakon što je otkriven teleskop. U 17. stoljeću se mislilo da je Uran tek jedna od zvijezda u zviježđu Taurus. Da se radi o planetu, otkriveno je u 18. stoljeću. Samo je jedna letjelica stigla do Urana. Bio je to Voyager 2 1986. godine. Snimila je brojne fotografije, iako je bila udaljena 81000 kilometara."
"Sjedi, pet", zaključio je djed između dva koluta dima. "Uran je bog..." čekao je Tinin odgovor.
"Podzemlja?" lupila je.
"Neba, Tina, bog neba."
"Ahhh, mrzim tu glupu mitologiju i povijest!" prekrižila je ruke.
"A ja sam mislio da mrziš samo medicinu", pogledao ju je.
I kako da se sada ne nasmije.
"Hoćeš da ti ispričam i o Neptunu?"
"Obavezno!"
Sada više nije pušio, već je samo vrtio cigaretu između prstiju.
Nakašljala se i započela: "Neptun je najudaljeniji planet Sunčevog sustava. Najprije se mislilo da je Pluton najudaljeniji, ali 2006. godine proglašen je patuljastim planetom tako da je Neptun ipak ostao najudaljeniji. Prvi ga je otkrio Galileo Galilei, ali bio je uvjeren da se radi o zvijezdi. U 19. stoljeću potvrđeno je da je ipak riječ o planetu. Mislim da je za to zaslužan Johan Galle. Je li?"
"Točno."
"Od svih planeta Sunčevog sustava", nastavila je, "na Neptunu pušu najjači vjetrovi. Najveća brzina vjetra na Zemlji, u Australiji, iznosila je 408 kilometara na sat, a na Neptunu do 2100 kilometara na sat. Najniža temperatura iznosi -221 stupanj Celzijev. Na Zemlji je zabilježena temperatura od -86 stupnjeva i to na Južnom polu. Nižu temperaturu ima samo Pluton, -240 stupnjeva, ali on ionako nije planet pa se to ne računa, i Uran. Jednako kao Saturn i Uran, i Neptun ima prstenove, ali jako male i tamne. Po svom su sastavu prašina i kamenje. Kako su tamni, slabo reflektiraju Sunčevu svjetlost pa zato baš i nisu vidljivi. Ima ih pet, a nazvani su po znanstvenicima koji su najzaslužniji za istraživanje Neptuna. Pretpostavlja se da su nastali sudarom Neptuna i nekog od njegovih satelita. Jedina letjelica koja je stigla do Neptuna opet je bio NASA-in Voyager 2 1989. godine. Do danjega se ne planiraju nove misije", završila je u dahu.
"Neptun je rimski bog mora i potresa. Grci su ga zvali Posejdon. Zaštitni znak su mu troroge osti", nadodao je djed.
"I ja ću si nabaviti jedne takve!" promrmljala je. "Karlo, ako su svi planeti nazvani po nekom od bogova i ako postoji bog neba ili mora, zašto onda ne postoji i bog svemira?"
"A tko je rekao da ne postoji? Ja mislim da postoji. Zove se Major Tom."
(fotografija: ufstarfleet.org)
Nema komentara:
Objavi komentar