"Dobro jutro!" pozdravila ju je. "Cvijeće je predivno."
"Da, je, zar ne? Izabelin prijedlog. Treba unijeti malo boja u sivi svijet."
"Izvoli", mama joj je pružila šalicu. "Malo kave, više mlijeka, žličica šećera."
"Mama, htjela sam s tobom razgovarati o..." zastala je otpivši gutljaj.
"Znam..."
"Sada kada ste se ti i tata razveli, ja bih trebala biti i s njim, jel' da? Vikendima? Ili kako to već ide?"
"Da. Preko tjedna ste sa mnom, a vikendima s njim. Ali uvijek se o svemu možemo dogovoriti. Ako je tata dežuran baš u subotu ili nedjelju, zamijenit ćemo dane. Znam da na početku neće biti jednostavno i lako, ali..."
"Ja ne želim biti u našem stanu s njegovom djevojkom!" viknula je.
"Tina..." mama je uzdahnula.
Znala je da će ovo biti neizbježno. I najbolnije.
"Ne želim! U redu ako je tata sam, ali nju ne želim vidjeti! Razumiješ?! Ne želim provesti s njom ni pet minuta! Odvratna je! Ne mogu je podnijeti!"
"Tina", mama je opet pokušala, "znam, razumijem te, ali nemamo drugog izbora."
"Zašto?!"
"Jer su se stvari promijenile, premda mi to nismo željeli. Ali moramo im se prilagoditi, svi mi, i ti, i Marko, i ja. Ponekad nešto planiraš, zamišljaš, želiš, nadaš se, a onda, jednostavno, sve se okrene naglavačke. Nema smisla zauvijek tražiti razlog zašto se nešto dogodilo baš tako kako se dogodilo. To iscrpljuje, troši, čini te nesretnom osobom, ne dopušta ti da kreneš dalje. A na tom dalje čekaju te i lijepe stvari. Zašto bi ih propustila? Završit ćeš školu, upoznati nove ljude, doživjeti nove ljubavi, tko zna kakve će ti se prilike otvoriti u životu. Tina, moraš se prilagoditi, to ti je jedini izbor. A kasnije ćeš ionako sama vidjeti kako će se sve odvijati. I tek tada možeš utjecati na daljnji razvoj odnosa i događaja. Ne želim da budeš nesretna. Nikada!"
"A ti? Kako se ti osjećaš u svemu ovome?" prvi ju je put upitala.
"Na početku sam bila strašno nesretna. Ali kao što sam ti rekla, odlučila sam da ne želim ostati takva do kraja života. Naravno, nije to nešto što ćeš preboljeti preko noći, ali nadam se da hoću, s vremenom. Sada se osjećam bolje nego prije dva-tri mjeseca. Imam tebe i Marka, imam svoje roditelje. Vi ste moja snaga. Osim toga, imam i svoj posao, sve one drečavce u razredu, imam prijateljice, imam hrpu dobrih krimića", mama ju je nastojala barem malo oraspoložiti. "Razgovarat ću s tatom, ne brini. Dogovorit ćemo se oko vaših budućih susreta. Ako u išta mogu biti sigurna, onda je to da neće napraviti ništa što bi tebe i Marka učinilo nesretnima. Rekla sam ti, rastao se od mene, ali ne i od vas."
"Ti ga još voliš?"
"Ne znam kako bih ti to objasnila, ali, da, volim ga kao nekoga s kime sam provela lijepe godine. Volim ga kao vašeg oca, a možda i kao prijatelja, to još ne znam. Neke ljude ne možeš obrisati s par poteza gumicom."
Kao što sam ja obrisala Luku.
"Unesi boje u svoj život", ponovila je bakine riječi. "Vrijedi neopisivo puno."
Kimnula je glavom."Tina, zar nisi oprala kosu nakon mora?" tek je sada primijetila njezinu raskuštranu glavu. "Nemoj mi reći da si opet spavala slana?"
"A što mogu kad to volim."
"Molim te, idi pod tuš. A zatim možeš s Markom do Grožnjana. Kupiš nam novine i usput pogledaš ako ima koji zanimljivi roman. Svratite i na sladoled. Ja vas častim."
Otuširala se, oprala kosu, uvukla se u kratke traperice i bijelu majicu. Sandale su otkrivale njezine ružičasto nalakirane nokte. Usnice je premazala istim takvim sjajilom. Odlučila je – više se neće skrivati ispod šešira.
Marka uopće nije trebala posebno nagovarati da ide s njom. Bilo je dovoljno reći strip i sladoled i već je bio spreman.
"Može tri kuglice kao i zadnji put? Čokolada, vanilija i jagoda. I šlag. I onaj fini sok."
"Šššš", stavila je prst na usta. "Da, da, može, samo budi tiho."
Naime, mama nije odobravala da se do besvijesti natrpavaju slatkim.
Nakon što je kupila dnevne novine i odabrala roman za mamu – odlučila se za neki chick lit – sjeli su na svoje uobičajeno mjesto. Nije ju bilo briga ni ako putem sretne Ines ili Nikšu. Pa čak ni Luku. Marko se častio svojim sladoled i listao najnovije avanture mačka Toma. Za jednim od stolova ugledala je Ines. Bila je sama. Pa da, deset sati, što sam i mogla očekivati? To je uobičajeno vrijeme za njezino preseravanje. I Ines je primijetila nju. Uputila joj je poprilično ljutit pogled. Glupača! Tina ju je pogledala, dohvatila svoje sunčane naočale, ustala se i okrenula joj leđa.
Prošavši par uličica, naletjela je na Nikšu.
"Bok!" pozdravila ga je.
Ni on nije bio baš prijateljski raspoložen kao zadnji put. Što je ovima danas?
"Bok!" promumljao je.
Premda je nosio svoje Ray Ban sunčane naočale, primijetila je nekakvu masnicu ispod njegovog lijevog oka. Ni sama nije bila svjesna da ga gleda dulje no što bi ga inače gledala. Zapravo, inače ga ne bi ni pogledala.
"Pitaj onog svog kretena zašto je to napravio!" rekao je i krenuo dalje.
Tini ništa nije bilo jasno. Što se događa? Misli li on to na Luku? Što bi to ona njega trebala pitati? Pa ne razgovara s njim već tjedan dana. Nije ga ni vidjela, uostalom, zadnjih tjedan dana.
"Kojeg kretena?" Marko ju je povukao za majicu.
"Nemam pojma. Ovdje ih ionako ima previše."
(fotografija: unsplash.com)
Nema komentara:
Objavi komentar