Najljepši planet Tini je ipak bio Saturn zbog svog neobičnog prstena. Saturnovi prsteni (ima ih 7) zapravo su prašina i komadi leda. Njihova se veličina kreće od sitnih čestica pa sve do komada od 8 metara. Prstenovi su od Saturna udaljeni koliko iznosi udaljenost između Zemlje i Mjeseca. Tko bi rekao! dopisala je. Najniža temperatura na Saturnu iznosi -212 stupnjeva (na Zemlji -89 stupnjeva). Oluje traju mjesecima, ponekad i godinama. Najveća je nazvana Zmajevom olujom. Gallileo Galilei bio je prvi astronom koji je promatrao ovaj planet. Prstene je otkrio Christiaan Huygens 1659. I on je "plinovita lopta" (sastoji se od vodika i helija). Ima otprilike 30 satelita. Saturn je sin Cela (nebo) i Terre (zemlja). On je bog novca i zemljoradnje. Opet je dopisala: Kakve to veze ima? Imao je 3 sina: Jupitera, Neptuna i Plutona, koji će postati vladari svemira, i kćeri Vestu, Cereru i Junonu. Inače, ako vas put ikada nanese u London, dobro promotrite znak na ulazu u gradsku podzemnu željeznicu. Ima oblik Saturna i njegovih prstenova.
Odložila je bilježnicu na noćni ormarić. Bilo je jedanaest sati. Poslala je Luki poruku.
Što radiš?
Nije trebala dugo čekati odgovor.
Mislim. Na tebe. A ti?
Ha, ha. Čitam nešto o Jupiteru i Saturnu.
Zanimljivo.
Put u New Orleans će biti zanimljiviji.
U to sam siguran.
Okupat ćemo se u Mississippiju?Obavezno!
Jedva čekam. Ali stvarno. Obećaješ?
Obećajem.
Sigurno?
Sto posto.
***
Posljednji tjedni ljeta Tini su proletjeli u trenu. Ništa nije toliko tužno kao kraj ljeta i početak jeseni. Istovremeno je željela da ljeto nikada ne završi, dok je, s druge strane, priželjkivala da je već u Rijeci i da je neizbježni rastanak iza nje. I dani su bili sve kraći. Večeri su bile prohladne. Ove jeseni njezinu malu obitelj čeka mnogo toga: novi stan, novo susjedstvo, novi dio grada, Marko kreće u prvi razred... I što je najgore od svega – vikendi s tatom i Doris. Muka joj je od toga! Kako joj samo ide na živce! Uostalom, o čemu bi ona trebala razgovarati s tom Doris? Ni o čemu, eto. Odlučila je – šutjet će. Odgovarat će samo s da i ne. Valjda će tada shvatiti da Tina s njom ne želi imati nikakvog posla. A tata, tata neka bude sretan što je uopće i došla na dva dana. No, sada si stvarno ne želi kvariti zadnje dane u Grožnjanu.
Jedva je čekala one famozne suze svetog Lovre. Luka joj je predložio ako želi doći do njega, da ih zajedno promatraju u dvorištu. Naravno da je pristala.
Pozvonila je negdje oko devet navečer. Otvorila joj je Lukina baka kojoj je Tina predala dvije teglice marmelade od šljiva. Izabelin poklon. Elda ju je povela na terasu. Dvije ležaljke s debelim jastucima bile su postavljene sa svake strane stola na kojem ih je čekalo brdo palačinki. Mmmm!
"A gdje je Luka?" upitala ju je.
"Valjda još uvijek bira što će obući", Elda joj je namignula, na što se Tina nasmijala.
Osjetila je onaj njegov tako poznati miris.
"Hej, došla si?" rekao je i sjeo na ležaljku.
"Djeco, uživajte u kiši suza. Mi smo tu u blizini", rekla je na odlasku.
Naglasila je tu u blizini. Sve je bilo jasno.
Nakon što su pojeli palačinke (bile su stvarno ukusne, s Nutellom), Luka je pogasio svjetla na trijemu. Tina je sjedila na svojoj ležaljci, skupivši noge u koljenima.
"I sada bismo, kao, trebali poželjeti želju koja će nam se, kao, ostvariti?" započela je Tina.
"Da", odgovorio joj je Luka zagledan u nebo.
"To su čiste gluposti, znaš?"
"Zašto?"
"To je samo meteorski roj koji se naziva Perzeidima. U zviježđu Perzej nalazi se točka, odnosno radijant, iz koje se meteori šire prema Zemlji prosječnom brzinom od 60 km/s, nekada i brže, 70 km/s. Kada lete kroz atmosferu, zbog djelovanja sile trenja, zagrijavaju se, tale i isparavaju. Tako za sobom ostavljaju svjetlosni trag. A to je zapravo ionizirajući plin koji svijetli. Eto!"
"Tina?"
"Što?"
"Naporna si. Daj, zaželi nešto."
"Najprije ti", predložila je.
"Ajde dobro. Neka iduća godina prođe što brže."
"Jedan je upravo proletio kroz atmosferu", rekla je nakon nekog vremena, pokazujući rukom trag na nebu.
"Sada ti", rekao je Luka.
Da me ne zaboraviš.
"Pa..." otezala je.
"Tina, poželi konačno nešto. Samo da je normalno", prekinuo ju je Luka.
Da ljeto nikada ne prođe. Da se nikada ne vratim kući. Da se ti ne vratiš u Zagreb.
"Da me ne zaboraviš do idućeg ljeta", tiho je izustila.
"Namjeravam te vidjeti i prije ljeta, znaš to?"
Ustala je i sjela pored njega. Luka ju je zagrlio.
"Ludačo", rekao joj je. "Pogledaj onu. Vidi kako je ostavila dugačak trag. Nema šanse da ti se želja ne ispuni."
Tina je poželjela još štošta: da Marku bude dobro u školi, da mama bude sretna, da ima nešto bolje ocjene od ovogodišnjih... Naravno da te želje nije izgovorila na glas. Tatu je zaboravila negdje putem.
"Tina", započeo je Luka pomalo nesigurno, "vraćam se u Zagreb za tri dana."
"Znam. I ja u Rijeku. Uskoro."
Nije znala što bi dalje rekla. A nije znao ni Luka. Ionako bi sve bilo potpuno suvišno.
(fotografija: pexels.com)
Nema komentara:
Objavi komentar