Kraj dana i sjećanje na roditeljsku svađu

Na kraju dana Tina je bila mrtva-umorna. Marko je nakon večere počeo nezaustavljivo zijevati. Čak ga ni ona mačka koja se sada motala po kući nije mogla natjerati na bjesomučnu jurnjavu. Osim toga, i ona je bila premorena te se izvalila na pod; djelovala je gotovo beživotno. Baka i djed su ionako odlučili da će Marko spavati s njima te su mu pripremili mali krevet nasuprot njihovom. Kako je cijeli dan trčao oko kuće, bio je sav prljav od zemlje i prašine. Slijedilo je, dakle, kupanje prije spavanja. Za to se pobrinula baka, a Tina ga je poslije presvukla u čistu pidžamu i odnijela ga u krevet. Čak nije tražio ni uobičajenu priču za laku noć. Pokrila ga je plahtom, poljubila u mirisnu kosu i pričekala trenutak da zaspe. Potom je ugasila svjetlo i nečujno zatvorila vrata. Nakon što je svojim novim ukućanima zaželjela laku noć, ponovo se uspela na kat i odškrinula vrata svoje sobe.

Tinina spavaća soba bila je malena, ali skladno uređena. Za to se pobrinula baka koja je ionako cijeli život osmišljavala i dizajnirala interijere. Odmah pored ulaza nalazio se drveni ormar nježnoplave boje u koji će posložiti svoje i Markove stvari. Veliki krevet visokog uzglavlja, onaj francuski, bio je postavljen u sredini sobe. S lijeve i desne strane svoje su mjesto pronašli noćni ormarići i jedna stolica. Na zidu su visjele dvije slike usnulih anđela. Ispod prozora smjestila se drvena komoda s četiri ladice. Gornja je bila napola otvorena (baka je brinula o svakom, pa i najmanjem detalju). Bijele, grube platnene zavjese padale su do poda. Posteljina je bila ista takva, bijela, s dva velika jastuka. Sobu su ispunjavale samo dvije boje – bijela i nježnoplava nijansa namještaja. Ova je soba bila tako prozračna. I djelovala je jako smirujuće. Baš ono što Tini sada treba. Sve je mirisalo na lavandu. Kada je zakoračila, pod njezinim su nogama zaškripale drvene daske.

Otvorila je prozor i navukla zavjese. Škure neće ni zatvarati jer ne može podnijeti pomisao da bi spavala u potpuno mračnoj sobi. Udahnula je miris ljetne noći. Iako je bila sredina lipnja, ljeto kao da je već bilo na svom vrhuncu. Uporni cvrčci svojim su glasanjem parali noć. Otvorila je svoju torbu i počela slagati odjeću u ormar. Ostale sitnice spremila je u komodu. Sada se pitala zašto je uopće ponijela toliko nepotrebnih stvari. Pa ne ljetuje u Saint-Tropezu! Stare ofucane traperice i gumene čizme do koljena bile bi joj sasvim dovoljne. Haljinu je odložila na plavu stolicu i obukla spavaćicu. Danas se neće ni otuširati niti će oprati zube. Uostalom, baš je briga, pa na selu je. Plahte su bile grube i mirisne. Sada je malo i požalila što se ipak nije otuširala jer njezin se miris cjelodnevnog znoja miješao s mirisom nekog finog omekšivača za rublje. Iako je bila umorna, nije mogla zaspati. Kako to mrzi!

Iznova su se vraćale jedne te iste slike. Bučna svađa mame i tate, mama u naletu bijesa razbija tanjur, tata odmahuje rukom, mama plače i odlazi u svoju sobu. Marko koji se privio uz nju, Tinu, i gleda je svojim velikim očima, a ona mu je rukama prekrila uši da ne čuje njihova sranja. Te ga je večeri podigla u naručje i odvela u svoju sobu. Nije se odvajao od nje do idućeg jutra. Kada je sve, naizgled, djelovalo kao da se ništa od onoga jučer nije dogodilo. Mama im je pripremila uobičajeni doručak, a tata je listao novine. Da, sve je bilo isto, samo što nitko ni sa kim nije razgovarao. Tata je dane i noći provodio u bolnici, mama bi nakon povratka s posla na brzinu nešto skuhala i potom s Markom izašla u obližnji park, a Tina je ostala prepuštena sama sebi. Često bi u samoći svoje sobe glasno urlala na cijeli svijet. Znala je, naravno da je znala oko čega su se mama i tata svađali. Uostalom, vidjela ju je kada se vraćala iz škole prije nekih mjesec dana, nakon poslijepodnevne smjene, kako izlazi iz njegovog auta, pardon SUV-a. Rukama joj je obujmio lice i poljubio je. U tom je trenutku imala osjećaj kao da joj je netko nasilno oduzeo posljednji udah. Mislila je da će se onesvijestiti. Htjela je poviknuti: Tata, nije mi dobro, pridrži me da ne padnem, molim te, tata! No, umjesto toga, osjetila je Bornin zagrljaj i začula njegov smijeh. Vratila se kući kasnije nego inače. Mama je već s ulaznih vrata počela vikati zašto je, dovraga, tako kasno došla i zašto joj se nije javila na mobitel. Tata se ustao s kauča i rekao joj: Stvarno si neodgovorna, znaš! Rekla mu je neka ušuti. Gledao ju je kao da nije normalna. Potom se zaključala u svoju sobu. Srce joj je kucalo sto na sat. Tata, njezin tata, onaj koji spašava tuđe živote, sada je tako sjebao ovaj njihov.

(fotografija: unsplash.com)