nedjelja, 13. siječnja 2019.

Nikad nemoj postati kreten!

Tina se polako privikavala na život na selu. Nije da je uživala, ali bio joj je podnošljiv. Nakon što se s Izabelom dogovorila oko podjele poslova, pomagala je djedu u sadnji i zalijevanju vrta, posebno u večernjem zalijevanju rajčica, te se brinula o cvjetnim gredicama ispred kuće. Kako je mogla odabrati koje će cvijeće posaditi, odlučila se za godeciju, gazaniju, uresnice, karanfile i vrtni mak.
Tog su jutra nakon doručka djed i baka morali otići u Pulu po neke sadnice. Nakon kraćeg premišljanja zaključila je da će ostati kući. Vožnja do Pule i natrag po ovoj žegi, traženje parkinga, jurcanje gradom, ne hvala. A kako Tina nije išla, nije išao ni Marko. Tim bolje, barem će imati društvo.
Dan je od jutra bio nepodnošljiv. Temperatura se popela do 30 stupnjeva. Tina je zato odjenula svijetlosmeđu prozračnu haljinu po kojoj su se rasuli ružičasti cvjetovi, ali srednje dugih rukava kako bi zaštitila ramena od sunca. Mamin poklon za prošli rođendan. Kao da je znala da će postati vrtlarica. Raspustila je kosu, namjestila šešir, navukla rukavice i krenula u dvorište. Marko je uporno htio zalijevati biljke. Zato mu je dala zalivalnik pa neka polijeva uokolo koliko hoće. I da, strogo mu je zabranila da pritom zalije mačku. Ili kokoši.
Okopavala je gredice kada je začula da im se približava neki off-road. Nema šanse da su se djed i baka već vratili. Podigla je glavu i rukom zaklonila pogled od sunca. Marko je u trenu doskakutao i sakrio se iza njezinih leđa.
Iz auta je izašao neki lik, par godina stariji od nje. Do sada ga još nije upoznala. Bio je visok, gotovo crne kose i očiju, odjeven u isprane traperice, bijelu majicu i crvene Starke. U ruci je nosio nešto što je Tinu podsjećalo na rezervne dijelove za djedov terenac.
"Bok! Karlo nije kući?" upitao ju je zastavši ispred nje.
"Ne, nije, on i Iz otišli su u Pulu", odgovorila je, još uvijek rukom zaklanjajući pogled.
"Iz?" bio je malo zbunjen.
"Izabela, moja baka."
"A tako..." usne je razvukao u polusmiješak. "Donio sam Karlu dijelove koje je tražio", nastavio je.
"Ok, možeš ih ostaviti ovdje", i dalje je stajala na istom mjestu.
"Inače, ja sam Luka, ljeto provodim tu u blizini, isto kod djeda i bake."
"Tina", kratko je odgovorila.
Potom je čučnuo, otprilike u Markovoj visini, i upitao ga: "A ti si?"
"Moj brat Marko", odgovorila je Tina i zaštitnički mu položila ruku na rame.
"Koliko imaš godina, frajeru?" nastavljao je nizati pitanja i Tini lagano ići na živce. Ok, frende, donio si što si donio i sada možeš ići svojim poslom.
"Šest", opet se oglasila.
"A on ne zna govoriti? Mislim, kad ti odgovaraš umjesto njega", Luka ju je gledao i nadalje se smiješeći.
Nije znala što bi mu odgovorila. Zbunila se. Luka je stavio ruke u džepove i čekao. Da nešto kaže, valjda.
"Naravno da zna. Ali, eto, ne voli razgovarati s osobama koje ne poznaje", sada je već bila otvoreno drska.
Prošao je Starkom po prašnjavoj zemlji i nadalje ne vadeći ruke iz džepova.
"Nego, Tina, mogu li dobiti čašu vode?" upitao ju je.
Kao da ga je zabavljalo to što ona stoji na suncu i već osjeća kako joj se znoj počinje cijediti ispod kose.
"Džizs", promrmljala je i krenula prema kuhinji. Najprije si je umila lice i kosu svezala u rep. Natočila je vodu i vratila se natrag u dvorište. Samo što se nije onesvijestila. Luka je u tih par trenutaka što je nije bilo uzeo njezin MP3 sa stola i preslušavao pjesme. Došlo joj je da ga zalije tom vodom,
"Modà? Malo si zaglavila u vremenu? Koliko si godina imala 2013.?"
"Što, mama i tata te nisu naučili da nije lijepo dirati tuđe stvari?" skinula mu je slušalice i uzela svoj MP3.
"Definitivno nije moj odabir", zaključio je. "Patetično!"
Kao da je tebe netko nešto pitao? Idiote!
"Evo", tutnula mu je čašu u ruku.
"Hvala!"
Otpio ju je u dva-tri gutljaja.
"Pozdravi Karla i Iz", ironično je naglasio to Iz. Bok, mali", mahnuo je Marku na odlasku. "Vidimo se!"
Ha, ha, samo se ti nadaj!
"Bok", procijedila je pozdrav.
Ušao je u svoj off-road, no prije nego što je krenuo, otvorio je prozor i dobacio Tini: "Ljepša si sa spuštenom kosom."
Odjednom je i Tinino lice postalo crveno, a ne samo njezina valovita kosa.
Namignuo joj je, ubacio u brzinu i nestao iz njihovog vidokruga.
"Tina, tko je taj Luka?" oglasio se konačno i Marko.
"Kreten, najobičniji kreten! Sada si vidio što nikada ne smiješ postati kada odrasteš."

***

"Tina mi je danas rekla da, kada ću biti velik, ne smijem biti kreten", ispalio je Marko za večerom. "Ali ja ću biti doktor, kao tata."
Zamalo se nije zagrcnula. I ugušila. Nastojala ga je ušutkati pogledom, ali Marko je bio nezaustavljiv.
"Djede, a što radi kreten?"
"Kreten vozi skupi auto, raspravlja o vrstama vina a da o tome nema pojma, pravi se da ga zanimaju radovi u polju i doveze ti djecu na ljetovanje protiv njihove volje", stao je nabrajati djed.
"Karlo!!!" ljutito je viknula Izabela. "Ti stvarno nemaš mjeru!"
Potom se obratila Marku: "Samo ti, ljubavi, budi doktor kad odrasteš pa ćeš liječiti svoju baku."
"Tako da ne umreš?" upitao ju je Marko.
"Baš tako, ljubavi, baš tako", rekla je osmjehnuvši se.
Još je jednom uputila suprugu prijekoran pogled. Djed je nešto promumljao i nastavio jesti. Bilo je očigledno da nije požalio zbog onoga što je rekao o Tininom i Markovom tati.
Tina je šutjela, no nekako se morala složiti s djedom – tata se već neko vrijeme ponaša kao kreten.

(fotografija: pexels.com)

Nema komentara:

Objavi komentar