"Tiiinaaa, baka je spremila doručak, a poslije ja i ti idemo u Grožnjan. Znaš, nema šećera pa se ljuti na djeda koji je zaboravio kupiti ga. Tiiinaaa, daj, ustani", vukao ju je za ruku.
"Evooo meee", zijevnula je.
Koliko je već sati? Devet?!
Spustila se na doručak. Zapravo, njezini su ukućani već doručkovali. Čekala ju je bijela kava, kruh, maslac i marmelada. Samo je djed sjedio za stolom sa svojom šalicom crne kave, zadubljen u novine koje je čitao. Gotovo da je nije ni primijetio dok mu nije rekla:
"Opet si kriv?"
"Koga briga", odgovorio je i nastavio čitati.
Nakon što je nabacila na sebe nešto najlaganije što je mogla naći u ormaru (kratku haljinu boje pijeska i japanke), skupila je kosu, pozvala Marka, koji je naganjao mačku po dvorištu, i krenula, dok ne postane nesnosno toplo.
Putem je pozdravila nekolicinu susjeda koje je upoznala otkako je stigla.
Na ulazu je skrenula lijevo, prema trgovini. Već je poznavala i prodavačicu koja ju je svaki put pitala iste stvari: kako nona, kako nono, je li ti lijepo ovdje, baš imaš zgodnog brata. I Tina bi joj svaki put odgovarala jedno te isto: da, dobro su, ma super je ovdje, zgodan je, zar ne. Na kraju bi Marku dala kakvu lizaljku ili žvakaću. Potom se uputila prema glavnom trgu, gdje je i inače Marka vodila na sladoled. Usput mu je kupila Toma i Jerryja. Pogledavajući gdje bi mogla sjesti, primijetila je, i to odmah, na terasi ispod velikog suncobrana Ines i onog lika iz Lukinog društva kojeg je odbila kada ju je pitao za idući ples. Pa naravno da će Marka povesti na sladoled, i deset sladoleda ako treba. Ovo ne želi propustiti ni za što na svijetu! Progurala se prema njima najbližem stolu. Sjela im je nasuprot, dok im je Marko bio okrenut leđima. Lik joj je mahnuo još dok im je prilazila, a ona mu je odgovorila kratkim bok. Još joj se i nasmiješio. Stavila je sunčane naočale, da ne bude preočito da ih promatra, i sjela. Marku je naručila tri kuglice sladoleda sa šlagom i čokoladnim preljevom, da se zabavi barem pola sata bez zapitkivanja kada će ići kući, a sebi mineralnu.
Ines je bila otprilike Lukinih godina, zaključila je, dakle godinu-dvije starija od nje. Imala je kratku plavu kosu s itekako vidljivim undercutom s lijeve strane. Bila je srednje visine i poprilično skladne građe, morala si je to priznati. Plavih očiju (kao i Tina) i lijepo oblikovanih punih usana. Na lijevom ramenu uočila je tetovažu sličnu Lukinoj – kaligrafski ispisana nekakva slova.
Kao i Tina, i Ines je pogledavala prema njoj. Što sad ova tako gleda? Je li joj Luka nešto rekao? Ili ovaj tu kojem ne znam ni ime. A što bi joj to Luka mogao reći o meni? Zataknula je sunčane naočale na vrh glave i pravila se kao da s Markom gleda njegov novi strip. Još mu je ukrala i malo sladoleda. Ali cijelo je vrijeme bila koncentrirana samo na njihov razgovor. Zbog buke koja je dopirala s okolnih stolova i s ulice, uspjela je pohvatati svega par riječi i nedovršenih rečenica: svirka, ples, čiste gluposti, šljaka, poslije srednje mislim, a što ti nećeš u Pulu... Sve u svemu, ništa zanimljivo. Ines se, zaključila je Tina, jako prenemagala dok je govorila, stalno ubacujući a, ono, mislim, kužiš, znaš, i smijala se čak i onda kada ništa nije smiješno. Barem ne Tini. Marko je u međuvremenu dokrajčio sladoled i prolistao strip dva puta. Ustala je, pozdravila lika (samo njega, namjerno) i uhvatila Marka za ruku na putu kući.
Popodne je provela u svojoj sobi. Promatrala je svoj odraz u ogledalu do najsitnijih detalja. Kosu, lice, obrve, oči, usne, zube, vrat, struk, ruke, noge... I neprestano se uspoređivala s Ines. Mnogi su joj znali reći da je lijepa, ali Tina nekako u to nije bila uvjerena. Dobro, nije da je ružna, ali... Uzdahnula je. Kada bih barem sličila mami, kada bih imala njezinu kosu, a ne ovu po kojoj me možeš uočiti već na sto kilometara, kada bih imala njezinu put, kada barem ne bih imala ove pjege po licu... Zašto sam ono najgore morala pokupiti od njega? Dobro je što ipak nemam njegov odvratan karakter. Nemam? Imam? Opet je razmišljala o Ines. Kakve veze imaju ona i Luka? Jesu li zajedno? Jesu li bili zajedno? Ok, a koji ne bi htio biti s Ines? Onaj glupan cijelo vrijeme nije skidao oči s nje. One večeri kada su plesali, Luka joj se stalno smješkao, a ona je bila uvjerena da je glavna faca. Ali zato očajno pleše. Opet se zagledala u Tinu s druge strane koja joj se osmjehnula. Hvala ti, mama, barem na nečemu.
Predvečer, kada je sunce malo zašlo, posvetila se svojim cvjetnim gredicama. Oporavile su se nakon zadnje katastrofe. Štoviše, procvale su u svim mogućim bojama. Iz je bila u pravu. Bilo bi dosadno živjeti u crno-bijelom svijetu. Ili sivom?
"Tina, dobila si poruku", zazvala ju je baka pokazujući pritom na njezin mobitel.
Skinula je rukavice, odmaknula kosu s čela i potrčala prema stolu.
Tata.
Tina, baš sam malo razmišljao, što kažeš da zadnjih desetak dana, prije nego ti počne škola, odemo negdje na ljetovanje? Lošinj? Zadar? Ili možda Zagreb?
Nije mogla vjerovati onome što je upravo pročitala. Ljetovanje?! LJETOVANJE?! Pa već si poslao mene i Marka na ljetovanje! Ruke su joj postajale vlažne. Osjećala je da se počinje znojiti. Bijes je nezaustavljivo stao nadirati. Noktima je prolazila po desnoj nadlaktici sve dok nije postala bolno crvena, s vidljivim tragovima ogrebotina. Krenula mu je pisati poruku, ali nije mogla. Stalno je griješila.
"Jesi dobro? Što se dogodilo?" baka je bila zabrinuta.
"Ma sve ok, nema veze", smušeno je odgovorila i nestala prema stražnjem dvorištu.
Nazvala ga je. Javio se nakon trećeg puta.
"Tina, kako si?" krenuo je.
"Jesi li ti normalan?! Kakvo ljetovanje?!"
"Pa mislio sam, možda ne bi bilo loše da..." nije ni stigao dovršiti rečenicu.
"Da, bilo bi loše, bilo bi katastrofalno!!!" vikala je.
"Stvarno ne razumijem zašto si takva!" sada je i tata povisio glas.
"Što ti misliš da smo Marko i ja? Ha, što misliš? Stvari? Biljke? Tapete? Nešto što ćeš samo tako premjestiti s jednog mjesta na drugo? Skinuti ih kada ti se više ne dopadaju i opet staviti druge?"
"Daj se malo smiri", pokušao ju je urazumiti.
"Jesi li rekao mami za tu ideju? Jesi li?"
"E, sad..."
"Mislim da ne bi bila oduševljena tvojim prijedlogom. Najprije si nas doveo ovdje na ljetovanje, a sada bi nas odveo negdje drugdje. Nema šanse!"
"Tina, zaboga, ovo nije prisila, samo prijedlog, da malo porazgovaramo o svemu što se..." opet je zastao. "Nisam mislio ništa loše."
Šutjela je. Tata je s druge strane mogao čuti samo njezino ubrzano disanje.
"Zašto se sve ovo moralo dogoditi?" sada je postala tužna.
Više nije hodala. Sjela je na klupu. Imala je osjećaj da joj je tijelo zadobilo dvostruku težinu.
"Vidiš, o tome sam želio da porazgovaramo", mirno je rekao.
"Tata, ne mogu sada o tome razgovarati. Jedva sam se priviknula na ovo selo, na nove obaveze, na nove ljude... Ne želim ići ni na kakvo ljetovanje."
"U redu. I kako ti je?"
"Sve u svemu, nije tako loše. Ponekad mi je čak i zanimljivo", sjetno je rekla.
"Marko je dobro?"
"Marku je super. Mačka, pas, kokoške..." pokušala se nasmijati, ali nije mogla.
"Super mu je zato jer si ti s njime", rekao je tata. "Tina, volim te, i Marka i tebe, sada, uvijek i zauvijek."
"Čujemo se, tata, ajde bok", brzinski je privela razgovor kraju.
Više ionako ne bi izdržala ni jednu izgovorenu riječ. Ispružila se na klupi. Jedna joj je ruka visjela, a drugu je položila na trbuh. Zatvorila je oči.
(fotografija: pexels.com)
Nema komentara:
Objavi komentar