Baka i djed, Karlo
i Izabela Benčić, roditelji po maminoj strani, preselili su se u
Grožnjan odmah nakon mirovine. Godinama su uređivali staru kuću
koja je sada čekala svoje nove stanare.
Tina je zadnja
izašla iz auta. Jednom je rukom još uvijek pridržavala vrata. I
gledala. Marko je već skakutao uokolo i naganjao mačku po dvorištu,
izvan sebe od sreće; mama se grlila sa svojom mamom; tata je vadio
njihove stvari iz prtljažnika; a djed je stajao pred ulaznim vratima
i promatrao ovaj prizor kao i Tina.
Duboko je udahnula,
jednom rukom podigla haljinu da se ne spotakne, ponovo, drugom prešla
kroz kosu i krenula ususret obitelji.
"Tina, draga",
baka ju je poljubila. "Kako si velika! Baš mi je drago što
ćete ovo ljeto biti s nama."
"Da, moja
velika cura. A čini mi se kao da se jučer rodila", mama je
postajala sladunjavo nostalgična, što Tina nije mogla podnijeti.
Uputila
joj je pogled prestani već jednom,
na što je zašutjela i krenula prema kući. Tina se jedva primjetno
nasmiješila baki. I nadalje je stajala na mjestu, nepomična,
osvrćući se oko sebe i još uvijek ne vjerujući gdje će boraviti
cijelo ljeto. Dobro, nije da kuća nije bila lijepa. Štoviše! Bila
je to kamena dvokatnica. Prozore su zakrivale masivne drvene zelene
škure, koje su sada bile otvorene, puštajući suncu da zauzme svaki
kutak. Ispred kuće nalazio se maleni cvjetnjak koji je podsjećao na
mediteranski vrt u kojem je prevladavala lavanda opojnog mirisa. U
sredini se nalazio okrugli stol sa stolicama i debelim jastucima
pastelnih boja. Idealno mjesto za popodnevni odmor ispod velikog
bijelog suncobrana. Tini se u jednom trenutku učinilo da je zalutala
negdje u Provansu. No, ubrzo se prizemljila kada se prisjetila koji
se užas krije iza kuće.
Polako je krenula
prema ulazu. Mama i tata su odjednom razgovarali i smijali se,
pretvarajući se kao da, eto, baš uživaju u zajedničkim trenucima.
Djed joj je prišao, stavio joj ruku na rame i tiho rekao:
"Neće ti
ovdje biti tako loše kao što sada izgleda. Mislim, kada se stiša
sav ovaj cirkus."
Zahvalno ga je
pogledala.
U međuvremenu je
baka otvorila suncobran i iznijela na stol osvježavajuće hladnu
limunadu. Tata se zavalio na stolicu, a mama je držala Marka na
koljenima i nešto mu šaputala, dok je on pogledom tražio onu mačku
koja se vjerojatno zavukla negdje na sigurno, daleko od njegovih
ruku. I Tina im se konačno pridružila. Uzela je čašu i u trenu
ispila limunadu po čijoj su površini odzvanjale kockice leda.
"Kako
je vama ovdje dobro! Prava uživancija!" zaključio je tata
pomalo usiljeni razgovor koji se vrtio oko tema kako je na
poslu, kada ćeš na
godišnji, kakav će
biti urod rajčica,
koliko si lijeha salate posadio.
Uslijedilo
je potom i vrijeme ručka. Baka im je pripremila krem juhu od
martinčica (to su nekakve istarske gljive), potom njoke s gulašom i
za desert fritule. Stvarno je bilo jako dobro. Djed i tata su
raspravljali koje vino ide bolje uz ova jela –
teran ili malvazija. Tini se pak činilo da tata djedu soli pamet i
samo se preserava svojim znanjem
o poznavanju vina. A zapravo nema pojma ni o čemu.
"Eto, mama,
bilo bi dobro da Tinu naučiš kuhati. Mislim, ipak je ona djevojka,
morat će se znati snalaziti u kuhinji. Meni to baš nije pošlo za
rukom jer..." krenula je mama sa svojim iritirajućim
komentarima.
Baka je namjeravala
nešto reći, no Tina ju je prekinula:
"Nema šanse
da ću ja trošiti vrijeme na kuhanje!"
"A ne? Pa,
koliko vidim, ne trošiš ga ni na školu. Ocjene su ti, najblaže
rečeno, loše", nadovezao se tata. "Čime se misliš
baviti u životu? Nije da pokazuješ interes za nešto određeno",
nastavio je.
"Dizat ću
revoluciju za ženska prava!" ispalila je Tina.
Tišinu je prekinuo
samo djedov smijeh.
"Daj, tata,
molim te, samo je potiči u tim glupostima!" mama mu je nervozno
predbacila. "Uostalom, tvoja '68. već je odavno prošla, znaš!"
Djed nije ništa
odgovorio, već je ležerno i nadalje otpuhivao dim cigarete u zrak.
"Jeste
li za kavu prije puta?" baka je nastojala ublažiti situaciju
koja je postajala sve nelagodnija. Marko je u međuvremenu pronašao
mačkino sklonište. Sada ju je pak nosio ispod pazuha,
odnosno ispod prednjih šapa.
"Ma ne, ne
treba, stat ćemo negdje putem", tata je ustao, spreman za
polazak.
Kako da ne! Jurit ćeš 100 na sat,
u autu ćete šutjeti k'o vukojebine i kada dođete kući, ti ćeš
nestati u svojoj, a mama u Markovoj sobi.
"Ljubavi",
mama je ljubila Marka, "lijepo se provedi i budi dobar. Ti si
moj pravi dečko, znaš to, zar ne?"
Potom je zagrlila
Tinu i šapnula joj: "Žao mi je, zbog svega mi je žao. Riješit
će se to već nekako. Znam da ćeš paziti na Marka. S tobom bih ga
pustila i na kraj svijeta. Iskoristi ovo ljeto! Pamti ga po nečem
posebnom!"
Rukom je brzinski
obrisala suze, pozdravila se s roditeljima i sjela u auto. Tata im je
samo mahnuo i zatrubio na odlasku. Pogledom je pratila SUV koji je
nestajao zavojitim putem prema Rijeci.
(fotografija: pixabay.com)
Nema komentara:
Objavi komentar