Popodne je opet nekoliko puta pogledala spot Davida Bowieja Black star. Pjesma joj se nije svidjela. U bespućima nekog planeta Major Tom ležao je mrtav. Sve je bilo plavo. Do njega je dopirala samo slaba svjetlost od pomrčine Sunca. Morat će pitati djeda je li uopće moguće umrijeti u svemiru. Ali sada nije imala vremena. Predvečer svi zajedno idu na nekakvu pučku feštu u Grožnjan. Užas! Ali što je mogla? Odbiti? Možda i nije oličenje najbolje osobe na svijetu, ali ipak nije željela povrijediti djeda i baku. I, naravno, Marka koji se radovao štandovima s velikim šarenim lizalicama.
Izabela je već bila spremna, dok je djed hodao po kući u majici i gaćama.
"Karlo, zaboga, pred djecom?"
"Pa što?! Kao da nikad nisu vidjeli čovjeka u gaćama?" začuđeno ju je upitao.
Marko se smijuljio negdje sa strane, prekrivši rukom usta. Prizor baš i nije bio jedan od najugodnijih.
"Ma daj, degutantan si!"
"Pa ni Tina još nije spremna", pokušavao je prosvjedovati.
"Obuci se već jednom, molim te. Uostalom, jesi li ti možda vidio da Tina hoda uokolo u donjem rublju? Nisi! Čekamo te vani! Pridruži nam se kada budeš spreman. I pristojan", povukla je Marka za ruku, da ne gleda više tu sramotu, i nestala iz kuće.
"Kakva je to galama?" upitala je Tina spuštajući se niza stube.
"Zaboravi!" promrmljao je i krenuo na kat.
Baka i Marko sjedili su u vrtu. Prišla im je i položila ruke na bakina ramena.
"Hej!" tiho je rekla.
Crvena kosa padala joj je niz ramena. Odjenula je kratku haljinu do koljena bijele boje. Preko ramena je prebacila svijetloplavu traper-jaknu. Mislila je obući Starke, ali na kraju se ipak odlučila za sandale. Pa nije uzalud nalakirala nokte! Plave oči naglasila je tankom linijom eyelinera. Dugačke trepavice bile su još duže i gušće nakon nanošenja maskare za extra volumen. Na usne je nanijela crveno sjajilo.
Cijeli je dan bila pod dojmom mrtvog Majora Toma. Može li se umrijeti u svemiru?
Konačno se pojavio i djed odjeven u traperice, kariranu košulju i Starke. Baka ga je pogledala ispod oka i promrmljala idemo.
Do Grožnjana im je trebalo petnastak minuta pješice. Sve je vrvjelo. Bilo je mnoštvo štandova s tradicijskim proizvodima. Na glavnom trgu bili su poredani dugački drveni stolovi. U golemom loncu kuhala se maneštra od bobića. Djed i baka već su zastali u razgovoru s nekim poznanicima. Marko ju je odvukao u potragu za lizalicama. Među mnoštvom ugledala je Luku. Bio je u društvu nekih likova. Cerekali su se. Išao joj je na živce. Zastala je na trenutak, a onda ju je Marko snažno povukao i krenuo ususret Luki.
"Bok, Luka", pozdravio ga je. "A zašto Mimo nije s tobom?"
Ubit ću te, Marko! Ovoga ću te puta stvarno ubiti! Ti i tvoje zvijeri!
"Bok, frajeru", nasmiješio mu se Luka. "Mimo je ostao kući. Ovdje je za njega prebučno."
Tina je stajala na mjestu. Kao da je pribijena čavlima. Osjećala se kao zadnja glupača.
"Bok", rekao joj je Luka ozbiljnog lica.
"Bok", procijedila je jedva čujno.
"Dođi koji dan s djedom i bakom pa ćeš se igrati s Mimom", predložio mu je. Tinu je izostavio iz cijele priče.
"Super, hoću, doći ću", Marko je odmah prihvatio Lukin prijedlog. "Sutra?"
"Naravno, kad god želiš. Vidimo se, mali", rekao je Marku i nestao negdje sa svojim frendovima.
Tina za njega nije postojala. Kao da je zrak. Imala je osjećaj da lebdi. Izgubljena u svemiru. Gotovo da ničega nije bila svjesna. Jedino što je osjećala bila je povrijeđenost, nezamisliva povrijeđenost.
Djed i baka već su sjedili za jednim stolom i pozvali ih neka im se pridruže. Tina je sjela. Ugledala je ispred sebe plastični tanjurić s maneštrom po kojoj su plivali bobići, kukuruz i nasjeckana mrkva. Mislila je da će joj se preokrenuti želudac. Djed je već grabio maneštru držeći žlicu u jednoj, a komad kruha u drugoj ruci. Njemu je bila izvanredna, kao nekoć grah u studentskoj menzi. Tina je pojela jedna zalogaj. Imala je osjećaj kao da guta trnje.
"Ne sviđa ti se?" upitala ju je baka.
"Nije loše", odgovorila je dok se prisiljavala progutati drugu žlicu.
"Meni je fino!" rekao je Marko.
S bine je odzvanjao nekakav lokalni bend, valjda, a potom su ljudi i zaplesali. Premda je uložila zadnji atom snage ne bi li se oduprla, djed je bio uporan. I na kraju je završila na plesnom podiju. Kako bi je zavrtio, njezine su kovrče poskakivale na sve strane. Činilo joj se da joj je ionako kratka haljina još kraća. Djed je održavao savršeni plesni ritam. Na kraju se i sama prepustila tom nekom rock hitu iz 70-ih godina. Marko i baka zapljeskali su im iz prvog reda. Prišao joj je neki lik iz Lukinog društva i zamolio je za idući ples, no odbila ga je uz ispriku kako mora malo doći do daha. Sada je pak baka plesala s Markom. Tina je pogledavala lijevo i desno. Kada je ugledala Luku, koji ju je do tada promatrao, on joj je okrenuo leđa. I potom joj se pojavio ispred nosa plešući s nekom plavušom kratke kose. Koja je cijelo vrijeme poprilično nespretno ispadala iz ritma. Na kraju večeri djed i baka zaplesali su uz Angie. Čeznutljivo ih je gledala. Djed joj je nešto šaputao, a baka se smješkala. Tina je zagrlila svog najdražeg muškarca – Marka – i nježno ga ljuljkala uz zvukove Rolling Stonesa. Obuzela ju je tuga. Opet. Iznenadna, snažna, od koje ti ponestaje dah. Jedva je čekala da dođe kući i nestane u svojoj sobi.
Ležala je u krevetu. I razmišljala o Luki. Kad ga je ugledala s onom curom, osjetila je provalu ljubomore. Nezaustavljivu. Hoćeš li ti ikada odlučiti što želiš u životu? Zašto, ali zašto baš uvijek moraš sve upropastiti? Sve lijepo, čak i moguće lijepo, pretvoriti u sranje? To je možda jedina stvar koja ti savršeno polazi za rukom. Kao i tvom tati, uostalom. Stresla se na tu pomisao. U trenu je donijela odluku – sutra će se ispričati Luki. Možda i preksutra. Ili prekpreksutra. Na kraju, u životu postoje i gore stvari, zaključila je. Kao ova situacija s tatom i mamom.
(fotografija: pexels.com)
Nema komentara:
Objavi komentar